Jedna od najčešće osporavanih tema kad god se okupe ljubitelji nogometa jest – koji je najveći gol ikada postignut? Rijetko ćete pronaći dvoje ljudi koji se slažu. Nekima je najvažnija momčad, pa će na vrh njihove liste doći gol koji uključuje izgradnju akcije s više igrača i tečnu međusobnu igru. Drugima su važni trenuci individualne genijalnosti, kada jedan igrač učini nešto uzvišeno ili neočekivano, što utakmicu izdvaja iz prosjeka i podiže je na višu razinu. A tu su i oni koji vjeruju da je kontekst utakmice presudan – što je važnija prilika i što su ulozi veći, to bi gol trebao imati veću težinu.
Neki od najznačajnijih golova ikada postignutih, koji ispunjavaju neke ili sve kriterije, izgubljeni su za povijest. Postignuti u doba prije televizije ili YouTubea, ne postoji digitalni zapis o njima. Umjesto toga, njihova ostavština prenosi se usmenom predajom, s koljena na koljeno, od onih koji su imali sreću svjedočiti im uživo. Nažalost, zbog toga ih moramo isključiti iz rasprave, jer danas nema nikoga živog tko bi mogao posvjedočiti o njihovoj veličini.
S obzirom na visok stupanj subjektivnosti, odabrati jedan gol među stotinama tisuća dostupnih može se činiti nemogućim. Ipak, postoje neki koji se doista ističu i redovito se pojavljuju u anketama za najveći svih vremena. A vjerojatno onaj koji nadmašuje sve ostale postigao je Diego Maradona igrajući za Argentinu protiv Engleske u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1986. godine.
Rivalstvo
Iako su britanski iseljenici prvi uveli igru nogometa u Argentinu, do trenutka kada su se dvije reprezentacije susrele na stadionu Azteca u Meksiku 22. lipnja, momčadi i zemlje bile su ogorčeni rivali već 20 godina, i na terenu i izvan njega.
Podrijetlo ovog rivalstva seže dvadeset godina unatrag, do još jednog četvrtfinala Svjetskog prvenstva odigranog na Wembleyu 1966. godine. U toj utakmici, koju je Engleska dobila 1 – 0, kapetan Argentine Rattin isključen je u susretu prepunom grubih prekršaja i oštrih startova. Rattin je optužio njemačkog suca da favorizira Engleze, dok je engleski izbornik dodatno pogoršao situaciju nazvavši Argentince "životinjama", što je u Južnoj Americi smatrano duboko rasističkim.
Situacija između dviju zemalja izvan terena eskalirala je u nešto mnogo ozbiljnije 1992. godine. Vladajuća vojna hunta u Argentini tada je odlučila izvršiti invaziju na Falklandske otoke, britansku koloniju u južnom Atlantiku, tvrdeći da su to Malvinski otoci. Rezultat je bio oružani sukob između dviju nacija, u kojem je Britanija poslala trupe i mornaričku flotu kako bi povratila otoke. U borbama koje su uslijedile poginulo je više od 250 britanskih i 650 argentinskih vojnika, dok je Britanija povratila otoke i nanijela ponižavajući poraz okupatorskim snagama.
To poniženje i ogorčenost gorjeli su u argentinskim igračima i njihovim navijačima dok su tog dana izlazili na teren, a uoči utakmice navijači su se sukobljavali na ulicama. Nekoliko engleskih navijača završilo je u bolnici.
Prvo poluvrijeme
Prvo poluvrijeme donijelo je rane prilike za obje strane, ali Argentina je počela kontrolirati posjed i teritorij bez konkretnih rezultata.
Božja ruka
Prije nego što je Maradona postigao ono što će kasnije biti nazvano "pogotkom stoljeća", doveo je svoju momčad u vodstvo golom koji je postao gotovo jednako poznat, ali iz potpuno drugih razloga.
Šest minuta nakon nastavka, Maradona je preuzeo loptu tik unutar protivničke polovice i krenuo prema kaznenom prostoru Engleske. Dodao ju je suigraču Jorgeu Valdanu nadajući se povratnoj lopti, ali je napadač izgubio kontrolu nad loptom, što je omogućilo engleskom veznjaku Steveu Hodgeu da očisti svoj prostor.
Umjesto toga, vratio je loptu natrag u svoj kazneni prostor, gdje je Maradona nastavio svoj prodor. Ono što se dogodilo sljedeće, prikazano je tisućama puta u brojnim dokumentarcima i YouTube kompilacijama. Kapetan Argentine se podigao i činilo se da je prebacio loptu preko ispruženih ruku engleskog vratara Petera Shiltona i poslao je u mrežu. No, Maradona je bio visok samo 164 cm, dok je Shilton bio viši od 183 cm.
Ono što je odmah bilo očito engleskim braničima i stotinama milijuna gledatelja pred televizorima diljem svijeta jest da je Maradona prebacio loptu preko Shiltonove ruke koristeći ispruženu lijevu ruku. Tuniški sudac nije vidio prekršaj i, više od 30 godina prije uvođenja VAR-a, pogodak je priznat.
Nije bilo ničeg slučajnog u onome što je Maradona učinio. Bio je to namjeran čin nesportskog ponašanja koji bi u današnje vrijeme barem donio žuti karton. Umjesto toga, uvjerio je suigrače da slave s njim, a oni su mu pomogli legitimirati pogodak u očima sudaca.
Maradona je kasnije na konferenciji za novinare izjavio da je gol postignut "malo glavom Maradone, a malo rukom Boga." Tako je poznat i danas.
Gol stoljeća
Ako je taj pogodak pokazao Maradonu u najgorem svjetlu, ono što je napravio četiri minute kasnije pokazalo je njegovu drugu stranu – yin uz yang.
Maleni playmaker pokupio je loptu na svojoj polovici s desne strane, i isprva se činilo da Engleskoj ne prijeti opasnost. Međutim, okrenuo se od dvojice engleskih igrača, Petera Beardsleyja i Petera Reida, te zatim krenuo prema engleskoj polovici, ubrzavajući korak. Braniči su zaostajali dok mu je Terry Butcher išao u susret. Ipak, lažnjak ga je odveo pored Butcherove ispružene noge dok je ulazio u kazneni prostor.
Sljedeći koji ga je pokušao zaustaviti, ali nije uspio, bio je Terry Fenwick, kojeg je Maradona jednostavno prošao, a zatim još jednim lažnjakom udesno zaobišao istrčalog Shiltona i tiho poslao loptu u praznu mrežu. U deset sekundi Maradona je pretrčao više od 60 jardi i nadmudrio više od polovice engleske momčadi.
Bio je to pogodak zapanjujuće individualne genijalnosti i maštovitosti, koji je potaknuo urugvajskog komentatora Victora Huga Moralesa da izgovori besmrtnu rečenicu: "Želim plakati, o sveti Bože, živio nogomet! Kakav gol!"
Maradona je kasnije dao polu-kompliment engleskoj momčadi, priznavši da bi ga svaka druga ekipa pokušala srušiti uoči gola, ali Englezi su ga pustili jer su "najplemenitiji na svijetu."
Što se dogodilo sljedeće
Gary Lineker je smanjio zaostatak za Englesku i imao kasnu priliku za izjednačenje, ali Argentina je izdržala i pobijedila s dva prema jedan. Time su prošli u polufinale gdje su se susreli s Belgijom, a Maradona je ponovno bio junak, dovevši svoju momčad u vodstvo lukavim potezom vanjskom stranom lijeve noge. Zatim je postigao pogodak koji je gotovo bio preslika njegovog gola protiv Engleske, pokupivši loptu u prostoru i predriblavši četvoricu belgijskih braniča prije nego što je pronašao put do mreže.
Četiri dana kasnije, Maradona je podigao drugi svjetski naslov za Argentinu u osam godina, nakon što je njegova momčad pobijedila Zapadnu Njemačku 3 – 2 u finalu.
Čovjek iza pogotka
Diego Maradona bio je i ostaje veći od života. Široko smatran jednim od najboljih nogometaša svih vremena, bio je nizak čovjek, ali izvanredan dribler i dodavač, s besprijekornom kontrolom lopte. Niska rasta i s niskim težištem, ali iznenađujuće snažne građe, mogao je u jednom potezu proći više protivnika, što je pokazao i "Pogodak stoljeća".
Ipak, imao je i tamnu stranu te ga kontroverze nikada nisu zaobilazile, što je pokazala i "Božja ruka". Preselio je u Napoli 1983. i pomogao tom nepopularnom klubu iz Serie A da osvoji svoj prvi naslov prvaka 1987., a zatim je taj uspjeh ponovio tri godine kasnije. Međutim, izvan terena postao je ovisnik o kokainu, imao je nekoliko izvanbračne djece i bliske veze s lokalnom mafijom Camorra. Njegovo vrijeme u Italiji završilo je sramotno nakon što je dobio 15 mjeseci zabrane igranja zbog dopinga.
Zatim je na Svjetskom prvenstvu 1994. izbačen s turnira zbog pada na doping testu, a njegovo slavlje raširenih očiju nakon pogotka protiv Grčke otkrilo je cijelom svijetu njegovu ovisnost.
Od umirovljenja, Maradona nije izbjegavao svjetla reflektora te je nastavio puniti naslovnice svojim političkim stavovima i mišljenjima, obavljajući niz poslova uključujući menadžera, trenera, sportskog direktora, TV komentatora i voditelja talk showa.
Taj pogodak koji se pamti
Maradonin drugi pogodak protiv Engleske i dalje je jedan od najslavljenijih svih vremena, osobito u španjolskom govornom području. Argentina je samu utakmicu doživjela kao osvetu za poniženja koja im je nanio Ramsey dvadeset godina ranije, kao i za sramotu Falklandskog rata.
Ipak, čak i u Engleskoj, gdje ogorčenost zbog "Božje ruke" još uvijek tinja, javnost je prepoznala Maradonin genij i njegov drugi pogodak, proglasivši ga šestim najboljim sportskim trenutkom svih vremena u anketi iz 2002. godine.Citirajmo ponovno komentatora Moralesa “Mali kozmički zmaju, s kojeg si planeta došao da ostaviš toliko Engleza iza sebe.”
