Iako je povijest nogometa prepuna velikih igrača, oni koji su imali sreću gledati nogomet u posljednjem desetljeću bili su razmaženi izborom majstora na djelu. Djelomično je to zato što je nogomet sada globalna igra, pa sve više ljudi ima priliku vidjeti ove zvijezde u akciji, dok televizijska publika diljem svijeta svakog tjedna tijekom sezone svjedoči njihovim talentima i podvizima.
Ipak, može se tvrditi da živimo u posebno plodnom razdoblju kada je riječ o talentu i da će sljedeća generacija morati dosegnuti vrlo visoke standarde ako želi dostići postignuća nedavne skupine superzvijezda. Evo nekoliko imena koja će se sigurno spominjati u svakom razgovoru o najboljim igračima proteklog desetljeća.
Lionel Messi
Ovaj 36-godišnji Argentinac osvojio je Zlatnu loptu 5 puta i bio najbolji strijelac Europe u pet navrata. Sada je postigao više od 600 golova za Barcelonu u karijeri dugoj 14 godina, a njegov hat-trick protiv Seville u veljači 2019. bio je 50. u njegovoj karijeri. Također je postigao izvanredan podvig 2012. godine, kada je zabio 91 gol u jednoj kalendarskoj godini.
Unatoč tome, kada se pridružio omladinskoj akademiji Barcelone, bio je toliko tih da su njegovi suigrači isprva mislili da je nijem, dok je morao primati terapiju hormonom rasta kako bi se fizički razvio. Nizak je rastom. S niskim težištem, vrhunskom sposobnošću driblinga i besprijekornom kontrolom lopte, može nadigrati nekoliko protivnika zaredom, često prodorima s desne strane terena. Također, Messi je izvanredan dodavač, s vizijom i tehnikom da pronađe kutove i opcije koje su nedostižne slabijim igračima, te je izvrstan izvođač prekida.
Cijelu svoju karijeru bio je odan jednom klubu te je Barceloni pomogao doći do uspjeha kakav nije zabilježen u njihovoj povijesti, osvojivši deset naslova prvaka, šest Copa del Reya i četiri puta Ligu prvaka. Bio je dio momčadi Pepa Guardiole 2009. godine koja je osvojila trostruku krunu i, usvojivši stil "Tiki-Taka", igrala jedan od najboljih nogometa ikada viđenih na svjetskoj sceni, s Messijem kojeg su asistirali Andrés Iniesta i Xavi, koji su vukli konce u sredini terena. Od njihovog umirovljenja, Barcelona je manje dominantna i sve više se oslanja na Messija i njegovu, čini se, neograničenu sposobnost da preokrene utakmicu u njihovu korist.
Jedina mrlja u njegovoj igračkoj karijeri je relativni neuspjeh na međunarodnoj razini s Argentinom. Nije toliko obožavan u domovini koliko u ostatku svijeta jer je cijelu klupsku karijeru proveo u Španjolskoj, ali je pomogao voditi reprezentaciju do tri uzastopna finala – Svjetskog prvenstva 2014. i Copa Américe 2015. i 2016. – ali su sva izgubili. Nakratko se povukao iz reprezentacije, da bi se vratio i gotovo sam odveo Argentinu do plasmana na Svjetsko prvenstvo 2018. u Rusiji. Međutim, ponovno su podbacili i ispali rano u osmini finala, jedva prošavši skupinu. U finalima Copa Américe 2019. Argentina ponovno ima poteškoća.
Cristiano Ronaldo
Cristiano Ronaldo gotovo desetljeće vodi veliku borbu sa svojim velikim rivalom Lionelom Messijem za titulu najboljeg aktualnog igrača svjetskog nogometa.
Poput Messija, peterostrukog osvajača Zlatne lopte, Ronaldo je karijeru započeo u Sportingu iz Lisabona prije nego što je prešao u Manchester United, gdje je osvojio prvu od svojih pet medalja Lige prvaka. Četverostruki osvajač Zlatne kopačke Europe potom je 2009. prešao u Madrid za tada rekordnu svjetsku odštetu i u potpunosti je opravdao taj iznos, pomažući klubu da osvoji dva naslova prvaka, dva puta Copa del Rey i Ligu prvaka u četiri od posljednjih pet sezona.
Tijekom vremena provedenog u Španjolskoj, prosječno je postizao više od jednog gola po utakmici, a drži i rekord za najviše postignutih golova u Ligi prvaka – 127, što je 15 više od Messija i 50 više od sljedećeg na listi, Raúla.
Karijeru je započeo kao krilni igrač i, obdaren brzinom i velikom tehničkom sposobnošću, stekao je reputaciju "show ponija" u ranim danima zbog sklonosti prevelikom izvođenju trikova i brzom padanju na tlo.
Međutim, tijekom godina razvio se u kompletnog napadača, sposobnog igrati na oba krila, kao i kroz sredinu. Može zabiti s obje noge, izuzetno je snažan u igri glavom i izvodi opasne, zakrivljene slobodne udarce. Dribling i fintiranje su i dalje prisutni, ali naučio je kada ih koristiti za maksimalan učinak. Uvijek u vrhunskoj fizičkoj spremi, sposoban je za trenutke čiste genijalnosti – njegov škaricama postignut pogodak za Real protiv Juventusa u četvrtfinalu Lige prvaka 2018. bio je toliko dobar da je dobio ovacije domaćih navijača.
Juventus je bio toliko impresioniran njegovim talentom da su ga u ljeto 2018. godine platili 100 milijuna eura kako bi ga doveli u svoje redove sa 33 godine. Sezonu je završio kao najbolji strijelac Serie A, ali razočaranje za njega i njegov novi klub stiglo je u Ligi prvaka kada je Ajax pobijedio njegovu momčad.
Prednost Ronalda u odnosu na Messija leži u činjenici da je ostvario uspjeh na međunarodnoj razini, predvodeći Portugal do trijumfa na Euru 2016., iako je zbog ozljede morao napustiti igru nakon samo 25 minuta finala te je ostatak utakmice proveo kao svojevrsni trener, bodreći suigrače s klupe. Također ih je predvodio do osvajanja inauguralne Lige nacija ovog ljeta, pobijedivši Nizozemsku u finalu u Lisabonu.
Xavi
Xavi (Xavier Hernández Creus) jedan je od najboljih veznih igrača u povijesti nogometa i, zajedno sa suigračima Lionelom Messijem i Andrésom Iniestom, bio je jedan od arhitekata "Tiki-Take" – igre kratkih dodavanja temeljene na posjedu lopte, koja je pomogla Barceloni i španjolskoj reprezentaciji da dominiraju europskim i svjetskim nogometom krajem 2000-ih.
Rođen i odrastao u Barceloni, Xavi je prošao kroz omladinski sustav La Mesia, kojem se pridružio s 11 godina. Debitirao je za prvu momčad u kup utakmici sa 18 godina i kasnije je za klub odigrao više od 750 utakmica, postigavši 85 golova.
S njima je ostvario značajan uspjeh, osvojivši osam naslova prvaka, tri španjolska kupa i tri finala Lige prvaka, kao i dva puta Svjetsko klupsko prvenstvo.
Na poziciji središnjeg veznog igrača, isticao se sposobnošću pronalaženja prostora i kretanja, a imao je i svoj prepoznatljivi potez, nazvan "la Pelopina", koji mu je omogućavao da se okrene od protivnika i dobije nekoliko sekundi više za odabir sljedećeg dodavanja.
Bio je ključni dio španjolske reprezentacije koja je osvojila uzastopna Europska prvenstva 2008. i 2012. godine, te Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi 2010. godine. Za Španjolsku je ukupno nastupio 123 puta prije nego što se povukao iz reprezentacije 2014. godine.
Napustio je Barcelonu 2015. godine i prešao u katarski klub Al-Sadd, gdje je trenutno trener.
Andres Iniesta
Iniesta je bio Xavijev pandan u veznom redu Barcelone. Rođen u malom selu u Španjolskoj, primijetili su ga skauti Barcelone dok je igrao za lokalnu dječačku momčad, nakon čega je prešao u Kataloniju i priključio se njihovom poznatom omladinskom programu La Media. Debitirao je za prvu momčad sa 18 godina i kasnije je za katalonski klub odigrao gotovo 700 utakmica, a u posljednje tri sezone bio je kapetan momčadi.
Osvojio je više trofeja nego bilo koji drugi Španjolac u povijesti, uključujući 4 Lige prvaka, devet naslova prvaka, 6 Copa del Reya i tri naslova svjetskog klupskog prvaka.
Xavi i Iniesta, zajedno sa suigračima poput Sergija Busquetsa, pomogli su prenijeti Barcelonin stil nogometa na španjolsku reprezentaciju, postavljajući temelje za eru međunarodne dominacije. Osvojili su Europsko prvenstvo 2008. i 2012. godine te su osvojili Svjetsko prvenstvo 2010., pobijedivši Nizozemsku u napetom finalu u Johannesburgu. Nije bio poznat kao strijelac; ipak, upravo je Iniesta postigao dramatičan pobjednički pogodak u produžetku.
Iniesta se povukao iz međunarodnog nogometa 2018. godine, iste godine kada je napustio Japan kako bi završio igračku karijeru u japanskoj J ligi, gdje trenutno nastupa za Vissel Kobe.
Zlatan Ibrahimović
Ibrahimović je švedski napadač koji je u svojoj karijeri ostvario gotovo neusporediv uspjeh, osvojivši naslove prvaka u četiri zemlje s pet različitih klubova. Najbolji strijelac u povijesti Švedske, s 62 gola u 116 nastupa, poznat je po svojim otvorenim izjavama, aroganciji i navici da o sebi govori u trećem licu. Nije mu strana kontroverza, a karijera mu je obilježena sukobima sa suigračima, klupskim dužnosnicima i protivnicima.
Unatoč tome, on je iznimno nadaren napadač s izvrsnom tehnikom, uz kreativnost, snagu i sjajnu igru glavom. Njegov škaricama postignut pogodak s 30 metara za Švedsku u prijateljskoj pobjedi protiv Engleske 2013. osvojio je Puskasovu nagradu za gol godine.
Thierry Henry
Pobjednik Svjetskog prvenstva s Francuskom 1998., Henry je igrao za dva od najvećih klubova na svijetu, Juventus i Barcelonu, a uživao je i uspješan završetak karijere u New York Red Bullsima. Ipak, upravo je tijekom vremena u Arsenalu Henry upisao svoje ime u povijest, postigavši 226 golova u 369 utakmica i pomogavši klubu osvojiti dva naslova Premier lige i dva FA kupa, kao i ostvariti jedinstveni podvig prolaska kroz cijelu sezonu 2003. – 2004. "Invincibles" bez poraza.
Bio je i drugoplasirani za Ballon d'Or i FIFA Svjetskog nogometaša godine, dvaput izabran za PFA Igrača godine i triput za Nogometaša godine po izboru nogometnih novinara, kao i izabran u PFA Momčad stoljeća. Kada je stigao na Highbury u kolovozu 1999., mnogi su sumnjali u njegovu sposobnost prilagodbe brzom i fizičkom engleskom nogometu, nakon razočaravajućeg razdoblja u Italiji gdje je bio prisiljen igrati na krilu. Menadžer Arsène Wenger ga je pretvorio u napadača, no isprva se mučio, ne uspijevajući postići pogodak u prvih osam utakmica za klub.
Jednom kada je počeo, gotovo da nije stao tijekom svog vremena u Sjevernom Londonu. S varljivo ležernim pristupom, kojim je klizio pored protivničkih igrača, često uz razornu brzinu, Henry je bio gotovo potpuni igrač, sposoban ne samo završiti akcije, već ih i započeti. Mogao je zabiti gotovo svaki tip gola, od dalekometnih projektila do svog prepoznatljivog završetka kada bi otvorio tijelo na lijevoj strani i poslao loptu pored vratara. Rijetko je zabijao glavom – ali to nije bila njegova igra. I nije bio samo strijelac – njegov Premier League učinak s Arsenalom uključuje 74 asistencije za suigrače.
Danas je ovjekovječen u obliku brončanog kipa ispred stadiona Emirates.
Gianluigi Buffon
Gianluigi (Gigi) Buffon smatra se jednim od najboljih vratara svih vremena.
Karijeru je započeo u Parmi, debitirao za prvu momčad sa 17 godina i pomogao klubu da osvoji Coppa Italia, UEFA kup i SuperCoppa Italia, stekavši reputaciju jednog od najtalentiranijih mladih nogometaša u Italiji.
Pridružio se Juventusu 2001. godine za iznos od 52 milijuna eura (47 milijuna funti), što je tada bio svjetski rekord za vratara, i ostvario blistavu karijeru s torinskim klubom, osvojivši 9 naslova Serie A, 4 Coppa Italia i 5 SuperCoppa Italia. Također je čak 12 puta proglašen najboljim vratarom Serie A.
Buffon je igrao za Italiju u svim dobnim kategorijama od U-16 nadalje i debitirao za seniorsku reprezentaciju sa 19 godina u kvalifikacijskoj utakmici za Svjetsko prvenstvo protiv Rusije. Kasnije je upisao rekordnih 176 nastupa za svoju zemlju, od kojih je mnoge odigrao kao kapetan.
Vjerojatno njegov najljepši trenutak dogodio se 2006. godine kada je bio dio talijanske reprezentacije koja je osvojila Svjetsko prvenstvo, turnir na kojem je Buffon sačuvao mrežu netaknutom u pet utakmica i primio samo dva gola, niti jedan iz igre.
Buffon je napustio Juventus u srpnju 2018. i prešao u PSG. Međutim, nakon samo jedne sezone u Francuskoj, tijekom koje je osvojio medalju pobjednika Ligue 1, napustio je klub, a sada se sugerira njegov povratak u Juventus u nekoj ulozi za 41-godišnjaka.
Dani Alves
Dani Alves se smatra jednim od najboljih bekova svoje generacije i nosi titulu drugog najtrofejnijeg braniča u Europi, odmah iza Paola Maldinija. Poznat je po svojoj brzini, izdržljivosti, prodorima po boku i sposobnosti centaršuta.
Alves je karijeru započeo kao krilni igrač, ali ga je otac nagovorio da prijeđe na poziciju beka zbog njegovih izvanrednih obrambenih sposobnosti.
Svoju karijeru započeo je u rodnom Brazilu, a u Španjolsku je stigao 2002. godine i odmah ostavio snažan dojam, pomažući im da osvoje dva uzastopna UEFA kupa i Copa del Rey. Također se nametnuo kao glavni napadački adut momčadi, unatoč tome što je nominalno igrao u obrani.
Prešavši u Barcelonu 2008. godine za iznos blizu svjetskog rekorda za braniča u to vrijeme, Alves je imao blistavu karijeru na Camp Nou, osvojivši prvenstvo šest puta, Copa del Rey četiri puta i Ligu prvaka tri puta. Također je stvorio više golova za Lionela Messija nego itko drugi u momčadi Barcelone, uključujući Xavija i Andrésa Iniestu.
Preselio se u Juventus na jednu sezonu gdje je osvojio dvostruku krunu – prvenstvo i kup, a zatim u PSG, gdje je bio dio momčadi koja je u prvoj sezoni osvojila domaću trostruku krunu. Upravo je objavio svoj odlazak iz kluba Ligue 1.
Alves je trenutni kapetan Brazila i upisao je 116 nastupa za svoju zemlju.
Sergio Ramos
Sergio Ramos ne bi pobijedio na natjecanju za najpopularnijeg nogometaša svijeta. Drži rekord po broju kartona u La Ligi – 173 – od čega je 19 crvenih, što je također povijest. Osim toga, još je šest puta isključen u drugim kup natjecanjima. Majstor "mračnih vještina", navijači Liverpoola mu nikada nisu oprostili start na Mo Salahu koji je Egipćanina izbacio iz finala Lige prvaka 2018.
Kao branič i vođa, Ramos je gotovo bez premca. Fizički je izuzetno aktivan, snažan u duelima i dobar u igri glavom. Također je brz i sposoban iznijeti loptu iz zadnje linije. Izrazito natjecateljski nastrojen, rođeni je vođa i kao kapetan je predvodio Real do četiri naslova Lige prvaka. Bio je i ključni dio španjolske reprezentacije koja je osvojila dva uzastopna Europska prvenstva i Svjetsko prvenstvo 2010.
Ramos je također koristan strijelac. Vjerojatno njegov najvažniji pogodak dogodio se u finalu Lige prvaka 2014. protiv susjeda Atlético Madrida, kada je njegov izjednačujući pogodak u sudačkoj nadoknadi odveo utakmicu u produžetke, a Real je na kraju slavio s 4 – 1.
Neymar
Neymar – ili, punim imenom Neymar da Silva Santos Junior – obično se spominje u istom rangu kao Messi i Ronaldo, iako do danas postoji osjećaj da brazilska karijera nije ispunila očekivanja.
Djelomično je to zbog njegovog karaktera. Neutralni navijači ga ne vole jer često simulira, stalno pokušava iznuditi jeftine prekršaje i dovesti protivničke igrače u probleme s sucima. Dodatnu sumnju u njegov karakter baca i način na koji je upravljao svojom karijerom, prelaskom iz Santosa u Barcelonu u transferu obavijenom misterijom i naznakama financijskih nepravilnosti, a zatim i odlaskom u PSG za svjetski rekordnu odštetu, umjesto da ostane i natječe se s Messijem za pažnju.
A takvo ponašanje ne pokazuje znakove smirivanja. U trenutku pisanja, povezuje ga se s povratkom u Barcelonu, nakon što je gotovo priznao da je odlazak u Francusku bila pogreška. U međuvremenu, njegovi postupci i ponašanje izvan terena privlače pažnju iz pogrešnih razloga.
Kao superzvijezda u rodnom Brazilu, Svjetsko prvenstvo 2014. trebalo je biti pozornica na kojoj će pokazati svoj izniman talent cijelom svijetu. Nažalost po njega, ozlijedio se u četvrtfinalu protiv Kolumbije, a bez njega je Brazil doživio poniženje 7 – 1 od Njemačke na domaćem terenu u polufinalu.
U svojoj najboljoj formi, Neymar je izvanredan talent, s fantastičnim driblinzima, kreativnošću, vizijom i sposobnošću završavanja akcija. Može zabiti s obje noge i precizan je izvođač prekida.
Neymar još uvijek ima vremena na svojoj strani, ali više nije razmaženi tinejdžer. Sa 27 godina, vrijeme je da iskoristi svoj izniman talent i usredotoči se na igranje nogometa, umjesto da izaziva kontroverze izvan terena.
